subota, prosinac 3, 2011
39 stepenica prvi je u seriji djela čiji je glavni junak Richard Hannay fini engleski gospodin s neobičnom manom da upada u opasne situacije, ali i s bogom danom sposobnošću da se iz njih izvuče. Uzbudljiv triler koji kombinira političku i osobnu dramu označio je prekretnicu u Buchanovoj karijeri, a o popularnosti romana svjedoče čak četiri filmske adaptacije, od kojih je najpoznatija ona Hitchcockova iz 1935. godine, dok je najnovija sasvim svježa, stara samo dvije godine. Hitchockov klasik umnogome se razlikuje od romana, prije svega po činjenici da uvodi čak dva ženska lika koja u romanu ne postoje. Kako bez žena u priči nema romantike i strasti, a Hollywood je utemeljen upravo na tomu, Hitchcock je znao što romanu nedostaje. Kad se Patrick Barlow odlučio napraviti kazališnu adaptaciju utemeljio ju je baš na filmu, roman je ostao u drugom planu. No, za razliku od ozbiljnog, dramatičnog filmskog trilera punog političke i kriminalne napetosti, u kazališnoj verziji naglasak je na komičnim efektima i duhovitom korištenju kazališnih sredstava u adaptaciji filmskog predloška. Krajnje ozbiljan špijunski triler o čovjeku koji saznaje informaciju važnu po sigurnost cijele države, da bi se onda našao u situaciji da nevin bježi od policije uvjerene da je baš on ubojica, ali i agenata strane službe koje je razotkrio, u kazališnoj adaptaciji koristi elemente trilera kako bi izazvao komičan efekt. Kazalište u ovom slučaju parodira triler, poigravajući se zakonitostima žanra. Potjera je na filmu jedan od omiljenih žanrovskih oblika i obilježava cijelu povijest filmske umjetnosti. U kazalištu taj je segment, zbog tehničkih ograničenja pozornice, gotovo nepostojeći. Upravo zato 39 stepenica pomak je u tretiranju kazališnih sredstava i mogućnosti pa je na sceni moguće vidjeti dinamičnu scenu potjere u vlaku (i oko njega), automobilsku jurnjavu, sve ono što se na sceni, ili se tako dosad mislilo, ne može realizirati. Da sve bude još zabavnije: brojne sudionike priče u ovoj kazališnoj adaptaciji igra samo četvoro glumaca što je dodatan element uzbudljive scenske igre i izvor duhovitih situacija! Umjesto psihološke drame i špijunskog trilera roman-film 39 stepenica u scenskoj verziji najbliži je farsi, žanru koji zabavlja, ali pred redatelja i glumce postavlja krajnje ozbiljne kazališne zahtjeve. Prateći romanesknu i filmsku priču, scenom juri imaginarni vlak, junaci riskiraju život na mostu, a ne izostaje ni prava filmska jurnjava automobilima, dakle, svi elementi pravog krimića – uz nezaobilaznu ljubavnu priču – i dalje su tu. Jedino što sad rezultiraju – smijehom! Ova dinamična produkcija u sebi spaja najbolje od filma, romana i kazališta, a vješto preplitanje žanrova te atraktivna glumačka igra na scenu donose originalnu, zabavnu i krajnje duhovitu kazališnu viziju klasika staroga skoro sto godina.
srijeda, studeni 2, 2011
Kontrakcije praizvedene u londonskom Royal Courtu 2008. godine drama su koja progovara o nehumanosti korporacijskog kapitalizma i neoliberalizma u kojem je privatni život uposlenika potpuno u rukama korporacije za koju rade.
Orvelijanska vizija potpune kontrole nad zaposlenicima ovdje je jezivo svjedočanstvo o surovom svijetu profita.
Emma, uposlenica velike korporacije viđa se s Darrenom, kolegom s posla. No uvjete njihove veze ne određuju oni sami, nego menadžerica ‘zabrinuta’ za financijske rezultate uposlenice koja pokušava imati emotivni život. A kako je emocija nešto što može umanjiti efikasnost na poslu korporacija odlučuje preuzeti kontrolu nad njezinim životom …
subota, listopad 22, 2011
Na pozornicu nam dolazi tekst u obliku neočekivane, provokativne, ali izuzetno duhovite predstave. Dovedeni na rub egzistencije, antijunaci ove tragikomedije, vodoinstalater papučar, isfrustrirani kukavac, kvartovski ridikul te iskusna prostitutka, odlučili su se na očajnički čin: pokušavaju snimiti porno film “Made in Croatia” koji bi ih izvukao s dna i napunio im džepove. Kako je ovo snimanje teklo i kako je završilo, publika će moći vidjeti na sceni KNAP-a . Novi dramski tekst Borivoja Radakovića “Amateri” je socijalno angažirana crna komedija koja na izvrnut i ekscentričan način progovara o neuralgičnom punktu naše svakodnevice – siromaštvu koje poput raka izjeda ljudsko dostojanstvo i moral..
subota, listopad 15, 2011
Projekt 12/2 nastao je kao pokušaj seksteta mladih glumica da nepretenciozno progovore o vlastitoj profesiji i o sebi samima, hrabro se poigravajući granicama vlastite improvizacijske slobode. Ležerna i otkačena, predstava u kojoj glumački rad nadmašuje doseg domaćeg kazališnog zanata, u kojoj imaginativno-glumački potencijal izvođačica omogućuje gledateljima da uživaju u komadu, u kojem plamti želja za zanatskim poboljšanjem te konačno zavođenjem publike – samo su neki od komplimenata kojima je Projekt 12/2 počastila kritičarska i novinarska struka.
Tako je Ana Vilenica izvela žalopojku o svom životu prezaposlene glumice, a pritom se usudila i šarmantno glupirati, dok Csilla Barath-Bastaić duhovito problematizira pitanje mjere u teatru te sasvim ogoljava neminovnu potrebu glumca za podrškom i aplauzom publike.
S druge strane, Romina Vitasović je oduševila neverbalnim performansom u kojem ritam njenog smiješnog seksi plesa otkucava unutarnje glumačke i ljudske nemire koji se katkad srozavaju do prve stepenice očaja, a Tanja Smoje nastupa s intimističkom pričom u kojoj humor budi lavinom izražajnih gesti te besprijekornim ironijskim komentarom koji cijelo vrijeme vreba iz prikrajka.
Predstava je dosegnula vrhunac u komičnim monolozima Ivane Krizmanić čiji je vatromet energije i scenske improvizacije izazvao najveće salve smijeha.
Dodatni začin tog individualističkog ženskog kazališnog pisma osobna je karizma i osebujnost karaktera svake glumice ponaosob iz kojih proizlaze i svi temeljni stupovi predstave. Koloplet lepršavo-dinamičnih scena obojenih snažnom sugestivnom snagom te izrazito iskreno-umjetničkim glumačkim angažmanom izaziva dojam koji se ne zaboravlja, a sat i pol, prođe kao u hipu. Štoviše, poslije posljednje minute želite reprizu pa stoga kod ove predstave piše – obavezno pogledati.
nedjelja, listopad 2, 2011
Zamisli svijet u kojem nema zvuka. Svijet u kojem objekti, zvukovi i njihova opreme izgubili su poznate zvukove vozila, električni uređaji oko nas su nestali.
Zamisli nultu točku. Tišina. A ljudski glas.
Ovo definira glas, prostor mašte spaja stvarnosti u kojoj, gdje i igranih filmova animacija, zvuk, radio proizlaze iz podsvijesti iznenada, izazov i naš svjesni grim stvarnost: ono što vidimo ili čujemo - je li to sadašnjost, prošlost ili budućnost, prikazivan ili pravi - Postani dio naše osobnosti. Nema tišine. Nema ljudskog glasa. Nema gdje pobjeći.
četvrtak, rujan 22, 2011
Podne je u Zagrebu. Ispred crkve Sv. Marka. HELENA odjevena u dražesnu djeverušastu haljinu. Oslonjena rukom o zid crkve bljuje do besvijesti. Ona nije sentimentalna ženica, ona je odvjetnica, specijalizirana za razvode. Igra žestoko, živi žestoko. Nešto dalje je i ROBI. Vrata banke mu se zatvaraju pred nosom. On luđački udara po njima. U ruci mu plastična vrećica sa sto somova u kešu. On je sitni kriminalac, specijaliziran za nevolje. Ništa više. Vratimo malo film unatrag. Noć prije Helena i Robi su se upoznali u baru. I butelja sim, butelja tam…I…Znaš ono kad je seks stvarno dobar? Kad zaboraviš tko si i sve se jednostavno stopi u toplo klupko nepoznate kože. Nakon svitanja, jutro donosi gomilu pitanja. Jer kad imaš 35 zadnji ti je čas. Zadnji čas za provjeru imaš li hrabrosti vratiti se svojim snovima. Ili od njih konačno odustati. I za jedno i drugo ti stvarno trebaju muda. Imaš li ih? S gitarama u rukama, Nataša Janjić i Ivan Glowatzky kao Helena i Robi, u furioznom tempu pričaju i pjevaju priču svoga života. Priču o jednom izgubljenom vikendu na potezu od zagrebačkog Trnja do Zvijezde, o vikendu punom ljubavi, seksa, boli i strahova. I u mrežu uhvaćenih snova.
nedjelja, rujan 11, 2011
VIS Životinje autorski je projekt Ksenije Zec i Saše Božića, uzbudljivo putovanje, koje govori o nizu običnih i neobičnih zgoda iz života adolescenata i životinja. Dječak Kuna mašta o osnivanju rock benda, koji će ovladati glazbenim svijetom. Za početak treba pronaći glazbenike i pjevača. Stvari se počinju slagati kada organizira audiciju na kojoj ne uspijeva sakupiti grupu istomišljenika. Kuna se odlučuje za prijatelje iz škole s kojima oformljuje band. Pojavom talentirane pjevačice počinju nevolje u grupi. Hoće li se tek oformljen bend: VIS Životinje raspasti već na početku karijere, ili će se članovi ipak prijaviti na lokalno natjecanje rock grupa i postati slavni? Iskoristivši motive slavne bajke Braće Grimm: Bremenski svirači, nastaje originalno djelo, nošeno i dalje temeljnom porukom bajke da zajedničkom suradnjom i razvijanjem imaginacije možemo ostvariti i najluđe snove. Tehnika životinja Posebnost ove predstave je i upotreba specifične tehnike glume, koja nastaje iz studije anatomije i kretanja životinja i omogućuje glumcima da naglašenom tjelesnošću, maštovito i zabavno prenesu dječjoj publici univerzalnu ideju predstave. Sama predstava ne kritizira ni na koji način izrabljivanje životinja, niti želi podučiti gledatelja, kako se odnositi spram njih. VIS Životinje može se promatrati kao esej o tome što kao ljudi o samima sebi možemo naučiti od životinja i na koji način možemo spriječiti, kulturalni nestanak životinja, koji je gotovo strašniji od njihove tjelesne marginalizacije.
petak, kolovoz 26, 2011
Dobro traže strpljenje, odricanje, dugoročno planiranje i cjeloživotno odricanje te se nikada ne “naplaćuje” na “ovome” svijetu. Zlu je, naprotiv dovoljan jedan trenutak nepažnje, jedna slaba karika I ono će se proširiti poput počasti. Zla djela su ostvariva, opipljiva, vidljiva, moguća i tako primamljiva. Zlo ne daje pusta, neprovjerljiva obećanja, zlo djeluje, zlo se ostvaruje – odmah. Ovo je priča o žudnji za vlašću. Žudnji rođenoj u sekundi, žudnji kojoj je gotovo nemoguće zatomiti- žudnja je divlje, neobuzdana, žudnja raste u ljudskoj utrobi brzo I nezaustavljivo. Žudnja je lijepa dok se žudi, a ružna kad se “rodi”. I nikada, baš nikada ne ostvaruje naša očekivanja. Ostvarena žudnja je “hladan tuš”, razočara čovjeka i ostavi ga praznim. To se dogodilo Macbethu i njegovoj ženi. Jednostavno su im se ostvarile želje i u tom trenutku prestao je postojati svaki smisao (života). Željeli su vlast radi vlasti. Učinili su sve što je bilo “nužno” da to i ostvare, a onda kad su se našli na vrhu dogodilo se – Ništa. Zašto je tome tako? Zato što je uvijek ono što zamišljamo ljepše i punije od realnosti. Ne kaže se uzalud kako je “stvarnost izmišljotina nemaštovitih ljudi”. A naš dvojac “maštoviti” upravo je stvarnost opalila po nosu i gurnula ih u propast i smrt. A stvarnost je surova, mračna pa iako je prisutna nekako je nikada nitko nije uspio vidjeti, jer onoga trena kad ti se učini da si je spoznao, ona isklizne i jednostavno se pretvori – u prošlost. Žudjeli su vlast, dobili su je. Ali, na vrhu je samotno i vjetrovito, vrh je “prekriven ledom”. Na vrhu ima malo mjesta i neprestano moraš paziti gdje staješ i osvrtati se u strahu od novih potencijalnih penjača. A njih ima na pretek – svatko žudi o osvajanju vrha. Na tom usponu prema vrhu dogodila se i poneka smrt, ali u očima penjača to su samo kolateralne žrtve. I sve bi bilo u najboljem redu da te žrtve nemaju ime i prezime, da, u trenutku samrtnoga hropca, nemaju otvorene oči. A oči su ogledala (duše). A ogledalu nijedan ljudski stvor ne može odoljeti – mora se u nj pogledati. I, ako je čovjek, a ne demon, mora se posramiti. To se, u narodu, još zove i grižnjom savjesti. Ovo je priča o ambiciji. Ovo je priča o vlasti radi vlasti. Ovo je priča o ljudima koji misle da s njima počinje i završava svijet. A to je uvijek jalov posao. Kao što će priča i pokazati…
nedjelja, kolovoz 21, 2011
Dok ste mali, djetinjasti, a život tek počinje, srce vam je širom otvoreno. Srce koje guta baš svaku sretnu porciju djetinjstva: Novi prijatelj na ljetovanju. Bakine palačinke sa sirom i grožđicama. Obraz topao od roditeljskog poljupca. Prva ljubav kojoj doneseš čokoladu i ostaviš na klupi u razredu a ona ju dugo, dugo ne otvara. Prvi let avionom, letiš bez pratnje a samo ti je deset godina pa ti stjuardese vežu poseban kartončić oko vrata i vode te u pilotsku kabinu… Gladno nezrelo srce ne pita. Nestrpljivo pumpa jer sve mu je podjednako važno. Svaka epizoda čini mu se kao temelj vječnosti. Malo srce ne pravi selekciju. Kočnicu naučiš podizati kasnije, odrastajući. Ona malobrojna djela, lekcije, mirisi, okusi i uspomene što prežive, narastu i sazriju zajedno s tobom, velike su to stvari. Od njih se doista sastoji tvoj život. Kad god ih skineš s police, obogate ga još i više. Jedna od takvih riznica izgrađena je u malom velikom romanu “Emil i detektivi” Ericha Kästnera. Danas sam u to sigurnija no ikad.
Emila sam upoznala u prvom osnovne. Kasnije sam se na berlinske ulice njegove pustolovine vraćala još nekoliko puta. Avantura, napetost, duh pravog trilera, živopisno oblikovani likovi tinejdžerskih junaka – Kästnerovo je obilje s kojim se čitalačka mašta bez po muke identificira. Vratiti se Emilovoj priči u zrelim godinama znači shvatiti da ta identifikacija radi kao da je vrijeme stalo. Osamdesetgodišnji veteranski staž (roman je napisan 1929.) srećom nije kapitualirao pred novim tehnoprednostima. Emil je i dalje svjež kao da je sad ispao iz hollywoodske tvornice superheroja. Međutim, današnja detekcija otkrila mi je i niz skrivenijih slojeva koje je Kästner mudro zadržao u pozadini. Prelijepo je otvarati topao, duboko emotivan odnos Emila i Majke koji, u današnjoj čestoj otuđenosti roditelja i djece, svjetluca kao prva jutarnja zvijezda. Antagonizam provincija i metropola, još tako romantičan u odnosu Neustadta i Berlina Emilovog doba, u suvremenom se svijetu užario do pitanja surovog opstanka. Naposljetku, socijalna dimenzija, moć novca i usud siromaštva, danas zagorčava slojeve ove priče okusom pelina. Nakon dvodnevnog iskustva na asfaltnoj džungli, nakon ozbiljne igre protiv lopovluka i pohlepe, poslušajmo što kaže jedan preranosazreli dječak: “Ni jednom čovjeku ne valja vjerovati.” Brrr! Odjednom nije zabavno.
ponedjeljak, kolovoz 15, 2011
Redatelj Petar Veček i dramaturg Mario Kovač uz sjajnu glumačku ekipu, donose nam na pozornicu KNAP-a Radakovićev tekst u obliku neočekivane, provokativne, ali izuzetno duhovite predstave. Dovedeni na rub egzistencije, antijunaci ove tragikomedije, vodoinstalater papučar, isfrustrirani kukavac, kvartovski ridikul te iskusna prostitutka, odlučili su se na očajnički čin: pokušavaju snimiti porno film “Made in Croatia” koji bi ih izvukao s dna i napunio im džepove. Kako je ovo snimanje teklo i kako je završilo, publika će moći vidjeti na sceni KNAP-a . Kada je počeo raditi AMATERE redatelj Petar Veček je znao da mu je to zadnja predstava koju postavlja na daske kazališta, kao i da će s time proslaviti 40godina svoga umjetničkog rada. Ono što nije znao je da će datum premijere biti i dan njegove smrti…no zbog te činjenice vrijednost ove odlične predstave nije nikako umanjena, jer Veček kao da je znao da ovo zadnje djelo mora biti sjajno….nešto po čemu će ga ljudi iz struke i publika pamtiti, nešto zbog čega će njegov duh ostati živ i nezaboravljen. Zato ne propustite pogledati odličnu predstavu u kojoj je okupljena još bolja glumačka ekipa i uživajte u posljednjoj režiji našeg Pijera! Novi dramski tekst Borivoja Radakovića “Amateri” je socijalno angažirana crna komedija koja na izvrnut i ekscentričan način progovara o neuralgičnom punktu naše svakodnevice – siromaštvu koje poput raka izjeda ljudsko dostojanstvo i moral. Radaković je jedan od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih pisaca, publici poznat po romanima “Sjaj epohe” i “Virusi” te proznim djelima “Ne, to nisam ja” i “Porno”.
srijeda, srpanj 27, 2011
Jednom davno živjela su braća Grimm. I napisali mnogo lijepih bajki koje i dan danas žive i inspiriraju. Jedan od njih je i bajka o bratu i sestri koji se susreću s mnogim nedaćama i fantastičnim bićima i preokretima. Tako su glumci s malim, putujućim kazalištem, iz prašnjavog kovčega izvukli na svjetlo dana tj. pod kazališne reflektore ovu staru priču i osvježenu je ispričali 200 godina nakon njena prvog zapisa. U viđenju “Ivice i Marice” riječkih lutkara, priča zadržava svoju izvornu fabulu, ali djeluje vrlo suvremeno. Osim zabave i napetosti, publika iz predstave može iščitati i plemenitu poruku o zajedništvu i pobjedi dobra nad zlim.Ovom predstavom inaugurira se tzv. ulično kazalište koje ima tendenciju biti svima dostupno tj. doći u svako selo, mjesto, grad. Logičan odabir prve predstave ovog tipa bio je svjetski klasik dječje književnosti, jedna od najpopularnijih dječjih bajki, “Ivica i Marica”. U dramatizaciji Vedrane Balen Spinčić, s lutkama Luči Vidanović te pod redateljskim čarobnim štapićem Serđa Dlačića, glumci Karin Fröhlich i David Petrović pronašli su i pričaju ovu priču putujući.
subota, srpanj 23, 2011
Budim se kako bih pronašla još jedan dan
Mjesec se sinoć opet izgubio
Ali sada sunce napokon ima svoj red
Mislim da se osjećam u redu
Ali, boli kad mislim, kad dopustim da sve potone
To je sve zbog mene
Ležim ovdje u mraku
Promatram kako spavaš, to puno boli
I sve što znam je da sve ono što si dobio, dao si meni
I ništa manje, jer znaš da sam ti dala sve od sebe
Dala sam ti sve
Jer sam sve dobila
Jer želim imati pravu iskrenu ljubav
Nikada nemoj otići i odustati
Ostani do četiri ujutro
I želim to učiniti jer se vrijedi boriti
Što smo radili svo ovo vrijeme
Ako ćemo to učiniti, postupajmo pravilno
Sve što sam željela je znati da sam sigurna
Ne želim izgubiti ljubav koju sam našla
Sjeti se kad si rekao da ćeš se promijeniti
Nemoj me iznevjeriti
To nije fer kakav si
Ne mogu biti potpuna, možeš li mi dati više
O molim te, znaš što mi treba
Spremi svu svoju ljubav za mene
Ne možemo izbjeći ljubav
Daj mi sve što imaš
četvrtak, srpanj 14, 2011
Kad bih bila bogata djevojka
Vidi, imala bih sav novac na svijetu, ako bih bila bogata djevojka
Nitko me ne bi mogao provjeravati, impresionirati, moj novčani tijek nikada neće prestati
Jer imala bih sav novac na svijetu, ako bih bila bogata djevojka
Razmisli što taj novac može donijeti
Kupila bih sve
Hollywood ljetnikovac, ako bih mogla
Rezervirala bih kuću fantazije prve klase u Londonu
Svo bogatstvo, neće značiti ništa
Svo bogatstvo, neće donijeti ono što ljubav može dovesti
Svo bogatstvo, neće značiti ništa
Ne treba ništa drugo
Tvoja ljubav bolja je od zlata,
Dođite zajedno u svijet
Što, to je sve ljubav
Što, odustati
Što se dogodilo u mom životu
Tonem
Vi znate da ne možete kupiti te stvari (ne)
Ljudi, znate tko sam ja
Da gospođo, dobili smo stil koji je zao
Nadam se da možete pratiti
Popeli smo se svi na put od dna do vrha
Sada ne dobivamo ništa nego ljubav
nedjelja, srpanj 10, 2011
Teško je zapamtiti kako se osjećalo prije
Sada sam pronašla ljubav svog života
Propuštene stvari, udobnije su
Sve ide kako treba
I nakon svih prepreka
Lijepo je vidjeti te sada s nekim drugim
I to je tako čudno da ti i ja još uvijek smo dobri prijatelji
Nakon svega što smo prošli
Znam da smo kul
A mi smo mislili da je nemoguće
Sada si me nazvao mojim novim prezimenom
Sjećanja izgledaju tako davno
Vrijeme uvijek ubija bol
Snovi gdje nered je učinjen
Pogledaj kako djeca rastu
Promijenili smo se, ali smo još uvijek isti
Nakon svega što smo prošli
Da, znam da smo kul
I ja ću biti sretna za tebe
Ako možeš biti sretan za mene
Krugovi i trokuti
A sada se družimo s tvojom novom djevojkom
Tako daleko od mjesta gdje smo bili
četvrtak, srpanj 7, 2011
Kakvo nevjerojatno vrijeme
Kakva obitelj
Kako godine prolaze
Sada sam samo ja
Kao mačka u toplini kad zaglavi u autu koji se kreće
Zastrašujući razgovor, zatvori oči, ne možeš pronaći kočnice
Naravno, zabrinuta sam ako to moram učiniti sama
Tko zapravo brine, to je tvoj život
Nikada ne znaš, moglo bi biti prekrasno
Iskoristi priliku jer možda rasteš
Što čekaš
Iskoristi mogućnost
Kao jeka pedale, ti se ponavljaš
Znaš sve napamet
Zašto stojiš na jednom mjestu
Rođen u cvatu, cvatu do propasti
Tvoj trenutak će otići
Zbog tvojih spolnih hormona
Znam da je sve tako zabrljano, kako naše društvo misli (sigurno)
Život je kratak, ali ti si sposoban
Pogledaj na sat sada
Ti si još uvijek super čovjek
Idi
četvrtak, lipanj 30, 2011
Ako sam mogla pobjeći
Ja bih, ali prije svega dopusti mi da kažem
Moram se ispričati zbog glume
Jer sam se ponašala kao kiselo mlijeko koje je palo na pod
To je tvoja krivica jer nisi zatvorio hladnjak
Možda je to razlog zašto sam djelovala tako hladno
Ako sam mogla pobjeći
I ponovno stvoriti mjesto kao i moj vlastiti svijet
I mogla biti tvoja omiljena djevojka
Zauvijek, savršeno zajedno
Reci mi dečko sada, zar ne bi bilo slatko?
Ako sam mogla biti slatka
Znam da sam bila zaista loša djevojka
Nisam te htjela povrijediti
Zauvijek, možemo napraviti bolje
Reci mi dečko sada, zar ne bi bilo slatko?
Slatki bijeg
Želim otići daleko, na naš slatki bijeg
Možeš me pustiti
Ja sam na svojoj najnižoj točki
Dođi mi pomoći
Umjesto glupiranja
Pogledajmo neke zajedničke osnove
Tako, vrijem nas polako čini ludim
Pomalo postajem lijena
Čekam da me spasiš
Usput kako se prema meni odnosiš
Nadam se da me ne ostavljaš
Želiš da sam s tobom
nisam baš imala inspiracije. :/
subota, lipanj 18, 2011
Osjećaj kao da stojim u vječnom snu svjetlosti magle
Osjećaj kao da sam izgubljena u dubokim oblacima nebeskog mirisa
Dodirivanje ... Otkrivam te
Tih kišnih dana natrag do mene dolaze topli vjetovi
Ljetni noćni zrak...
Tajni trenutci ... dijele se u toplini popodnevnih sati
Mir ...
Mekano izgovorene riječi ...
Volim te uvijek, zauvijek, blizu ili daleko, bliže
Svugdje ću biti s tobom, sve ću učiniti za tebe
Ti si dobio ...najnevjerojatnije plave oči koje sam ikada vidjela
...Kad smo ležeći ... pod plavim nebom s dalekim zvijezdama...
Egzotična slatkoća ...čarobno vrijeme ...
Reci mi da ćeš me voljeti zauvijek
Nikada ne ćeš prestati,
Blizu i daleko, a uvijek i posvuda
Nedostajali ste mi jako... škola i sve ostalo pa nisam mogla... ali sad se vraćam. ;)
nedjelja, listopad 10, 2010
Usporedbe lako su ucinile
Jednom si imao okus savršenstva
Poput jabuke što visi sa stabla
Još uvijek imam sjeme
Kažeš da se premjestim
Gdje cu ici
Valjda drugi najbolji
Sve cu znati
Jer kad sam s njim
Ja mislim na tebe
Mislim na tebe
Što bih ucinio
Kad bi bio jedini
Tko je provodio noci
Oh voljela bih da sam
Pogled u tvojim ocima
Ti si poput indijskog ljeta
U sredini zime
Uz centar iznenadenja
Kako mogu biti bolje
Jednom sam imala najbolje
Rekao si da postoji
Tona ribe u vodi
Tu vodu cu testirati
On je ljubio usne moje
Okusila sam tvoja usta
On me izvukao
Bila sam zgrožena sama sa sobom
Ti si najbolji
I da požalila sam
Kako sam mogla sebi dopustiti
Da odeš
Sada sam naucila lekciju
Dotakla sam izgorenu
Oh mislim da bi trebao znati
srijeda, listopad 6, 2010
Misliš da sam lijepa
Bez ikakve šminke
Mislis da sam smiješna
Kad kažem nešto krivo
Znam da ćeš me dobiti
Pa ću pustiti svojim zidovima da odu dolje, dolje
Prije nego što si me sreo
Bila sam olupina
No, stvari su bile nekako teške
Ti si me doveo u život
Sada svake veljače
Ti ćeš mi biti voljeni, voljeni
Idemo na sve načine večeras
Bez žaljenja, samo ljubav
Možemo plesati dok ne umremo
Ti i ja
Mi ćemo ostati zauvijek mladi
Ti me činiš
Da se osjećam kao
Da živim tinejdžerski san
Način na koji me motiviraš
Ne mogu spavati
`ajmo pobjeći
I nikada se ne osvrći
Nemoj nikada gledati natrag
Moje srce prestaje
Kada me pogledaš
Samo jedan dodir
Sada dušo vjerujem
Ovo je stvarnost
Uzmi priliku
I nikada se ne osvrći
Nemoj nikada gledati natrag
Odvezli smo se
I napili se na plaži
Imaš i motel
Izgrađena utvrda iz listova
Konačno sam te našla
Moj komad puzzle
Potpuna sam
Možda ću dobiti svoje srce utrke
U mojim uskim trapericama
Budi svoj tinejdžerski san večeras
Stavi ruke na mene
U moje uske traperice
Budi svoj tinejdžerski san večeras
subota, listopad 2, 2010
Od dana kad smo se upoznali
Daleko od sada
Još uvijek upravo ono što ću dobiti
Osjećam se kao u luku
Htjela bih ići svim putevima
Suočavati se sa svijetom
Čekati dan
Za mene samo razmotan
Još uvijek grickam na listu
Ne želiš li me spustiti dolje
Na mjestu gdje si uvijek bio
Zar me želiš ostaviti
Stojeći ovdje uzalud
Kao malu gusjenicu na kiši
Ispunila sam svoj dnevnik
S bezbroj malih riječi
To je još uvijek moja fantazija
Čak i ako to boli
Izgleda kao san
Biti s tobom sada
Ja samo želim vidjeti
Ljubav koju nisam našla